Komemoracija za Josipa Diminića

Četvrtak, 30. Svibnja 2019. - 0:00

U gradskoj vijećnici danas je održana komemoracija Grada Labina preminulom Josipu Diminiću, velikom umjetniku, kiparu i slikaru iz Labina. Na komemoraciji su uz gradonačelnika Valtera Glavičića, Branku Šulc, izaslanicu Ministarstva kulture RH te pročelnika upravnog odjela za kulturu Istarske županije Vladimira Torbicu, posljednju počast u tuzi i poštovanju odali mnogobrojni kolege i prijatelji.

Gradonačelnik Grada Labina Valter Glavičić u svom se govoru oprostio od velikog prijatelja Grada Labina, ali i naglasio da koliko god prebirali po njegovom životu,  zbrajali fragmente njegovoga života i umjetnosti, zbilja je teško posložiti sve učinjeno i sabrati sve što je stalo u njegov život. A treba i danas, kada pokušavamo osvijestiti neminovnu činjenicu njegovoga odlaska i gubitka za Labin za sve nas, istaknuti njegov doprinos labinskoj i hrvatskoj umjetnosti, kulturnom i umjetničkom životu Istre i Hrvatske.

„Nemjerljivog su značaja njegove umjetničke inicijative: Mediteranski kiparski simpozij u Dubrovi kao najvrjednija,  projekt Bijela cesta i Amfiteatar u okvirima MKS-a,  Labinski atelieri krajem 60-tih godina, labinska Gradska galerija, Labinski uzlet likovnosti, brojne skulpture u javnim prostorima, autorstvo 12 grafičkih mapa, knjiga zapisa s puta po Kini, knjiga crteža i zapisa Rišem pišem i mnoge druge inicijative i projekti.  S punim pravom možemo reći - život ostvaren i življen kroz umjetnost.  Hvala ti za sve što si učinio i za Labin i za hrvatsku umjetnost. Hvala ti za djelić  vremena u kojemu si bio s nama, koji si s nama dijelio.  Ono što ostaje bezvremenski, zauvijek prisutno sa nama jesu tvoja djela ali i tvoja nevjerojatna energija, upornost, zanos u svemu što si radio. I zato dragi Josipe trajno ostajemo  tvoji dužnici i štovatelji. A ti koji si tako upuno i strastveno stvarao i živio, dragi prijatelju  : ODMORI SE.“ – zaključio je svoj dirljiv govor gradonačelnik Glavičić



„I tu na tom arkadijskom prostoru tekla je i dugogodišnja suradnja Ministarstva kulture RH, uz snažnu podršku Grada Labina, Županije Istarske ali i malih općina Sv.Nedelje i ostalih. Odbor MKS-a u kojem sam djelovala bio je nizu godina mjestom prijateljskih i važnih pomaka u programima MKS-a a onda i izvan njega. Spone prijateljstva ostale su nemjerljivo čvrste sve do Tvoga odlaska Josipe. S jedne strane Tvoji snažni dosezi u odnosu prema baštinskom i likovnom  nasljeđu Tvoje Istre i Labinštine, sa druge ustrajnost za vidljivije sadržaje i djelovanja u kulturi,  u svoj punoći danas osvjetljava i Tvoj  habitus slobode i punoće stvaralaštva. Sa izrazima istinske sućuti Tvojoj obitelji i hrvatskoj likovnoj zajednici, od ministrice kulture dr.sc.Nine Obuljen Koržinek i u svoje ime, neka Ti je laka Tvoja istarska zemlja.“ istaknula je u svom govoru Branka Šulc, izaslanica ministrice kulture dr. Nine Obuljen Koržinek

Od Josipa Diminića svojim su se govorima i izrazom sućuti oprostili i pročelnik upravnog odjela za kulturu Istarske županije Vladimir Torbica, velika Josipova prijateljica, povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner, prof. Vera Kos Paliska, labinsko pulska umjetnica, Josip Butković, red. prof. mr. art profesor na ALU Rijeka, dr.sc.prof. Robert Matijašić, predsjednik Čakavskog  sabora te su pročitana pisma Marine Baričević, povjesničarke umjetnosti i Josipove suradnice te ravnateljice Gradskog muzeja Vukovar prof. Ružice Marić.



JOSIP DIMINIĆ rođen je 1937. u Sv. Lovreču (Diminići) kraj Labina gdje pohađa OŠ. Školovanje nastavlja u Zagrebu na Školi primijenjene umjetnosti, te na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je diplomirao slikarstvo u klasi prof. Marina Tartaglie. Tu  upoznaje svoju cjeloživotnu pratilju, također slikaricu, JASNU MARETIĆ. Po zajedničkom povratku u Labin počinju s radom u OŠ, a on i na kontinuiranoj gradnji svoje umjetničke vertikale. Godine 1968. ideator je i suosnivač Labinskih ateliera, umjetničke grupacije koja je postala likovnim fenomenom bivše države i koja je Labin iz postrudarske depresije stavila na mapu umjetničkih gradova. Tu su se angažirali svi likovni umjetnici, no JOSIP DIMINIĆ vidno i opipljivo najviše, posebice na formiranju mladih umjetnika, koliko i potrebne kulturne infrastrukture, poput Narodnog muzeja i njegove izložbene djelatnosti, zatim ateliera labinskih umjetnika i na koncu, kao kruna njegova pregnuća, tu je Mediteranski kiparski simpozij posvećena suvremenom, monumentalnom, parkovnmnom kiparstvu, u trajanju od 1970. godine. Od te godine umjetnik se kontinuirano bavi kiparstvom.

Zaslugom svojeg visoko cijenjenog organičkog idioma, pretočenog u kolorirane skulpture, prateće crteže i grafičke listove, JOSIP DIMINIĆ postaje član 1975. godine ugledne Galerije Forum u Zagrebu. Od 1984. pa do umirovljenja 2008. godine redovni je prof.  kiparstva na Odsjeku za likovnu umjetnost Filozofskog fakulteta u Rijeci, kasnije Akademije  primijenjene umjetnosti, čiji je i suosnivač, obogaćen zasluženim počlasnim zvanjem prof. emeritusa. Suutemeljitelj je bijenalne međunarodne izložbe Ars Histriae, studentske likovne kolonije Montraker u Vrsaru, utemeljitelj je svakogodišnje manifestacije Labinski uzleti likovnosti i mnogih drugih. Na svom stvaralački bogatom, kontinuiranom i dosljednom putu izlagao je na preko 120 samostalnih izložbi u zemlji i svijetu, te na više od 400 skupnih selektiranih izložbi u Hrvatskoj i u inozemstvu. Autor je 11 grafičkih mapa. Likovno je opremio nekoliko knjiga. Autor je prestižnih nagrada: Prstenac u Barbanu, Arena filmskog festivala u Puli i Kiklop Sajma knjige u Puli. Grafikama i skulpturama uredio je niz poslovnih prostora, interijera i eksterijera. Djela mu se nalaze u zbirkama brojnih muzeja i galerija, te u privatnim zbirkama. O njemu su pisali ugledni povjesničari umjetnosti, novinari i književnici. Tiskane su mu tri monografije i njegova putopisna knjiga Ljepoti je mjesto u Kini.

Kao ikone njegove stilnosti izdvajaju se dvije likovne paradigme, u mnogobrojnosti  njegovih komornih i monumentalnih skulptura. To je njegova Oranica na Mediteranskom kiparskom simpoziju iz 2011. godine koja suptilno sažima duhovni put umjetnika koji je okrenut korijenima i njihovom nezaboravu. Tu emociju sa minimalnim likovnim sredstvima umjetnik sublimira u snažnu ljudsku i umjetničku molitvu zemlji. Njegovo drvo života naslovljeno Posveta maslini u Muzeju masline i maslinarstva Istre u Puli iz 2018. godine nosi istu autorsku stigmu, no realizirana je kao memento na sve stvaralačke faze i idiome umjetnika koji susljedno grade čudesnu ljepotu umjetničkog djela.