Opširnije

Labinština ulazi u sastav Jugoslavije faktički 28.04.1945., ali pravno tek 15. rujna 1947., nakon ratifikacije Mirovnog sporazuma potpisanog s Italijom u Parizu 10.02.1947. Albona službeno postaje Labin. Talijansko stanovništvo, zastrašeno fojbama, Golim otokom i novim režimom, masovno napušta labinsko područje, pa Labin iznova postaje pretežito hrvatski grad. Ukida se tek uvedena dvojezičnost, a Peruškov dekret iz 1953. g. dovodi do postepenog zatvaranja talijanskih škola. Istodobno je i katolička crkva sistematski zapostavljana.

Po završetku Drugog svjetskog rata, Istarski ugljenokopi «Raša» od velikog su značaja za obnovu i izgradnju jugoslavenske države. U prvom poraću, 14. ožujka 1948. g. eksplozija metana usmrtila je devedesetak rudara. Početkom pedesetih godina, tzv. dobrovoljnim radom, izgrađena pruga Lupoglav-Štalije. U to vrijeme maksimalni broj djelatnika iznosi oko 7000, a najveća proizvodnja postignuta je 1959. godine s 860 100 tona. Za vrijeme Jugoslavije stvara se domaći školovani rukovodni kadar, a radna snaga dolazi većinom iz Bosne i Hercegovine što znači da je, tada kao i ranije, rudnik vidno utjecao na demografske prilike na Labinštini. Šezdesetih godina jeftina nafta uzrokuje krizu ugljena: velike zalihe neprodanog ugljena izazivaju pad proizvodnje i broja djelatnika, a radi smanjenja zaliha gradi se Termoelektrana Plomin 1. Tih godina, od posljedica rudarenja i gorskih udara opasno se urušava starogradska jezgra Labina. Iz rudničkih pogona nastaje Tvornica alatnih strojeva i prijevozničko poduzeće «Istratrans» Sedamdesetih godina planira se zatvaranje rudnika i njihova supstitucija gradnjom niza tvorničkih pogona u sastavu «Labinprogresa» - poljoprivrednih strojeva, igračaka, tankostijenih cijevi, keramike i dr. Također, uspješno se izrađuju i čamci u «Kvarnerplastici» a vrlo je aktivna i tekstilna industrija.

Godine 1985. napušta se rad na niskopu Koromačno zbog prodora morske vode, a 1988. zatvaraju se zbog nerentabilnosti rudnici Labin i Ripenda. Rudničku djelatnost nastavlja novo poduzeće, Istarski ugljenokopi Tupljak. Proizvodnja cementa u Koromačnu od 1926. godine do danas djeluje uspješno, a od šezdesetih godina i proizvodnja hidratiziranog vapna na Mostu Raše. Od 1971. godine u Termoelektrani Plomin 1, a potom u pogonima TE Plomin 2 uspješno se razvija proizvodnja električne energije za potrebe šire regije i države. Turistička privreda intenzivno se razvija od 1960. godine nadalje u hotelskim objektima u Rapcu (oko 7000 postelja) i u autokampovima u Rapcu, Sv. Marini i Tunarici te u domaćoj radinosti. Tijekom jugoslavenske uprave zbog favorizirane industrijalizacije zemlje selo se masovno napušta. Obradive poljoprivredne površine sve više se smanjuju, a i farma krava za mužnju u Čepiću nije nikad dovedena do planiranog broja od 500 grla, te je postepeno dospjela u nerentabilan položaj. Ekonomske teškoće su prouzročile i iseljavanje stanovništva u prekomorske zemlje, osobito u SAD.