U novoj Hrvatskoj državi Labin nije bio izravno zahvaćen ratnim operacijama Domovinskog rata, ali su labinski borci sudjelovali u ratu, osobito na ličkom bojištu u sastavu 119. Brigade. Tijekom rata u hotelima u Rapcu zbrinjavano je do 3500 izbjeglica i prognanika. Početkom 1993. g. općina Labin podijeljena je u pet teritorijalnih cjelina, tj. na općine Kršan, Pićan, Raša, Sveta Nedelja i grad Labin. Loše provedena privatizacija i drugi nepovoljni privredni čimbenici doveli su do bitnog smanjenja broja radnih mjesta, tako da je ekonomska emigracija iznova postala nazočna.
Tek desetljeće kasnije, 2003. godine službena statistika bilježi određeni pozitivni pomak zahvaljujući prestrukturiranja gospodarstva, razvitku malih i srednjih poduzeća te oživljavanju turističkog tržišta. U svibnju 1999. godine prestaje proizvodnja ugljena u Tupljaku, a 29. studenog iste godine jama je konačno zatvorena, čime je ujedno zatvoren i posljednji ugljenokop u Hrvatskoj. Privatizacija je turističkom sektoru dala novi polet, mnogi su hoteli rekonstrukcijom znatno poboljšali svoje usluge, puno je pozornosti posvećeno kvalitetnom opremanju turističkih naselja i kampova, tako da u najnovije vrijeme sva ta ulaganja proizvode vrlo povoljne rezultate.