Ostavština Giuseppine Martinuzzi vraća se u Labin nakon 72 godine
Četvrtak, 01. Kolovoza 2019. - 0:00
Ministarstvo kulture pozitivno je odgovorilo na zahtjev Grada Labina i Narodnog muzeja Labin za vraćanjem dijela ostavštine Giuseppine Martinuzi, koja se od 1947. godine čuva u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka.
Time će u cijelosti biti ispoštovana oporuka Giuseppine Martinuzzi iz 1897. godine kada je još za života odlučila pokloniti svoju knjižnicu rodnom Labinu. Zadovoljstvo je tim veće jer ove godine obilježena je 175. godišnjica rođenja ove najpoznatije Labinjanke, učiteljice i revolucionarke i to posvećivanjem bloka predavanja na 2. Kulturno – povijesnim susretima održanim u Labinu u lipnju ove godine kao i prethodnim skeniranjem kompletne dokumentacije pohranjene u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci.
Naime, Giuseppina Martinuzzi je za života kupovala knjige, pa je tijekom vremena stekla knjižnicu od 415 svezaka s prikupljenih 773 naslova. Smatrala je da je to nešto najdragocjenijim što posjeduje.
Da bi ta donacija dolično izgledala dala je izraditi dvije drvene zastakljene vitrine, koje pri vrhu nose naziv “Biblioteca Giovanni Antonia Martinuzzi“, u znak sjećanja na obožavane roditelje. Osim toga veći broj knjiga dala je tvrdo ukoričiti, a brošure uvezati. Uz to izradila je i precizni katalog-inventar knjižnice. Giuseppina je 14. rujna 1910. napisala pismo gradonačelniku Labina kojim ga obavještava da je zadužila gospodina Sebastiana Vicarija za prijevoz njezine knjižnice u Labin, na njezin trošak. Ipak, knjižnica nije tada prenesena u Labin, već desetak godina kasnije. Giuseppina je dala vrlo precizne upute kako knjižnicu valja čuvati i kako koristiti njezin knjižni fond. Osim toga zamolila je Klub društvenih nauka (Circolo di Studi Sociali), Federaciju rudara (Federazione Italiana degli addetti alle miniere) i čini se Radničko potporno društvo (Societa Operaia di Mutuo Soccorso pegli Operai Albonesi) u Labinu da vrše nadzor nad provođenjem ugovora o donaciji knjižnice i pridržavanja odredaba njezinog korištenja. Predsjednici prve dvije udruge, Dagoberto Marchig i Amos Salvadori svojim pismima od 3. i 9. studenog 1921. g. potvrdili su da im je to čast i da će to drage volje učiniti.
Martinuzzijeva knjižnica postojala je pri Općini Labin do 1945. godine. Poslije rata ona je predana na čuvanje Talijanskom klubu kulture (Circolo Italiano di Cultura), koji je osnovan 1947. g., a kasnije, sedamdesetih godina, predana je definitivno na brigu i pohranu Narodnom muzeju Labin. No, prije predaje knjižnice Klubu te 1947. godine, iz njezinog sastava izdvojeni su svesci 27, 28 i 29, u kojima je pohranjena dokumentacija o djelovanju Giuseppine kao učiteljice, spisateljice, pjesnikinje i politički angažirane djelatnice. Ti su svesci predani na čuvanje tadašnjoj Naučnoj knjižnici u Rijeci, gdje se i danas nalaze. Tada je bilo opravdano to učiniti jer muzej nije postojao u Labinu (osnovan je 1960.), niti su postojali uvjeti za sigurno čuvanje tog dijela Giuseppinine ostavštine.
Ranije je ishođena suglasnost Sveučilišne knjižnice Rijeke i Državnog arhiva iz Rijeke, te se čekala potvrda Ministarstva kulture kako bi se omogućila restitucija.