Paola Vlačić iz Labina novi je pjesnički glas na ovogodišnjoj manifestaciji Goranovo proljeće

Utorak, 23. Lipnja 2020. - 0:00

Goranovo proljeće najstarija je pjesnička manifestacija u našoj zemlji. Ove se godine održalo 20. lipnja. Umjesto na prvi dan proljeće kao do sada, ovogodišnja  svečana dodjela nagrada najboljim pjesnicima i pjesnikinjama, održala se na zadnji dan ovog godišnjeg doba.

Iako je međunarodni dio programa u ožujku morao biti odgođen, 57. Goranovo proljeće preselilo se u virtualnu platformu Versopolis u sklopu Festivala nade, te omogućilo veću mobilnost i vidljivost velikog broja domaćih i stranih pjesnika koji nastupaju (ove godine ukupno 43 domaća i strana pjesnika iz europskih zemalja).

Na svečanoj manifestaciji dodijeljena je nagrada Goranov vijenac pjesniku Miroslavu Mićanoviću, a nagrada Goran za mlade pjesnike Tomislavu Augustinčiću.

Također, uručene su nagrade za najbolje literarne radove učenicima i učenicama osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Nagradu za svoje pjesničke radove u konkurenciji srednjih škola dobila je gimnazijalka Paola Vlačić, učenica Srednje škole Mate Blažine, uz mentorstvo profesorice Branke Komljenović.  Stručni odbor 57. Goranova proljeća koji je ocjenjivao pjesničke radove,  Ana Brnardić i Goran Čolakhodžić u obrazloženju  navode:  

„Paola Vlačić u svojim pjesmama pokazuje da ima osjećaj za ritam, osjećaj za promjenjiv izraz, od idilično-lirskih odlomaka, do kratkog izlomljenog stiha koji će nas podsjetiti na riječi „rap“ pjesama svojim ritmom, ali i primjetljivom dozom gorčine. U pjesmi Starac u Sivom Kaputu pjesnikinja gradi atmosferu i podcrtava svoj višestran, suosjećajan pogled na lik starog umjetnika. Ova  nas poezija uporno opominje i poziva na ostvarenje života u punini".

 

Starac u Sivom Kaputu

Bježi od ljudi

što bježe od riječi,

Starac u Sivom Kaputu.

 

Pa u prvi kafić ulazi,

obasjan duhanskim dimom,

Starac u Sivom Kaputu.

 

Sitan mu novac

u desnom džepu zveči,

Starcu u Sivom Kaputu.

 

Izgužvanu salvetu

preboji rimom,

Starac u Sivom kaputu.

 

Uzme da riječi crta –

medij mu pivo,

Starac u Sivom Kaputu.

 

Crta žene iz prošlosti,

jer ove što vidi su puka im sjena,

Starac u Sivom Kaputu.

 

Crta i mladiće

širokih ramena,

pripiti već Starac u Sivom Kaputu.

 

Drže svoje djevojke sive puti

oko pasa

smijuć se Starcu u Sivom Kaputu.

 

Krivio ih nije,

već se sjetno smijao s njima,

Starac u Sivom Kaputu.

 

 „Da vaših mi je godina“,

kaže ispod glasa

Starac u Sivom Kaputu.

 

Crtao još je

i popio što ima,

Starac u Sivom Kaputu.

 

Platio je dugove,

vezao Kaput oko pasa,

starac, sad bez Kaputa.

 

I za par minuta, ni salvete,

ni piva, ni dima,

ni Starca u Sivom Kaputu. 

 

Nagrada je i povod za razgovor s Paolom.

Na pisanje poezije gleda se kao na jednostavan čin pisanja koji znači zapis trenutka inspiracije. Kako taj proces izgleda kod tebe?

Inspiracija može doći u bilo kojem trenutku, zbog neke osobe ili osoba, događaja, stvari, vremenskih prilika ili bilo čega drugoga. Najčešće mi se dogodi blic , pa mi padne na pamet neka rečenica, odnosno stih, i to preraste u glavnu misao pjesme. Na temelju toga gradim sve ostalo.

Kad si počela pisati?

Počela sam pisati pjesme onda kad sam zapravo naučila pisati odnosno u prvom razredu osnovne škole. Krenula sam s pjesmama i sastavima koje bih dobila za domaću zadaću, pa sam vidjela da je to nešto što me veseli i čime se volim baviti. S godinama, imala sam sve manje takvih zadaća i prostora za kreativno pisanje u školi, ali ja sam  s tim nastavila u slobodno vrijeme.  Sad ponovo nailazim na izazove kreativnog  pisanja u srednjoj školi , uz potporu obitelji i profesorice hrvatskog jezika. 


Utječu li čitalačke navike na pisanje?

Itekako mi je pomoglo aktivno čitanje odmalena. Knjige su mi, između ostalog, nepresušni izvor novih znanja i informacija. Iako se u mom štivu može naći i puno pjesnika,  proza također zauzima značajno mjesto. Čitam sve što mi se čini zanimljivim ili korisnim.

Poezija se u zadnje vrijeme opet vraća u fokus, i čitatelja i javnosti. Kakvi su tvoji dojmovi nakon Goranova proljeća?

Ovo je svakako prvi moj susret s tolikim brojem ljudi  koji pišu i promišljaju  poeziju. Sudjelovala sam na okruglom stolu koji organizira prosudbeni odbor za nagrađene pjesnikinje i njihove mentore te na svečanoj dodjelu nagrada. Drukčije je kad ljudi koji se time bave govore o tvojim pjesmama.

Kakvi su stručni komentari? Što bi ti izdvojila?

Bilo je veoma zanimljivo razgovarati o svojim pjesmama jer su članovi odbora bili pristupačni i srdačni, a istovremeno vrlo profesionalni. Rekli su mi da je dobro što istražujem svoj pjesnički glas temeljem  raznih oblika pjesama, u vezanom i nevezanom stihu, u pjesmi u prozi. Dosta se govorilo o suvremenoj poezija koja od tridesetih godina 20. stoljeća promovira slobodan stih, a i ja pišem u toj formi.      

Danas se često govori o vašoj generaciji kao o generaciji Z, popularno nazivanoj fejs i IPHONE generaciji jer ne poznaju svijet bez modernih pomagala, pa su dobro informirani i upućeni u globalna zbivanja.

Ta je generacija i društveno angažirana i želi sebi i drugima pružiti i omogućiti mirno okruženje te ulagati u zdravo i promišljeno djelovanje mladih. Zbog toga bih završila ovaj kratki razgovor tvojim stihovima koji pokazuju koliku snagu nosi tvoj naraštaj: „Jeste li i vi / Opečeni prazninom / Nad visinom/ Lebdite/ I mislite o skoku/ I duševnom šoku/ Ili šokovima/ Rokovima življenja/ Učini ovo i ono/ Uvijek iznova/ Bez snova/ Samo nedostižna daljina…“

Tvoja nas poezija uistinu opominje i poziva na ostvaraj života u punini.