Udruga antifašistickih boraca i Srednja škola Mate Blažine obilježili su 15. travnja 70. obljetnicu pogibije narodnog heroja Mate Blažine polaganjem vijenca ispred njegove biste u školskom parku. U obilježavanju su sudjelovali i ucenici srednje škole pod vodstvom profesorice povijesti Dijane Muškardin u pratnji profesora, strucnih suradnika i ravnatelja škole. O životnom putu Mate Blažine govorili su Severino Frankovic u ime Udruge i maturantica Lea Šumberac kao predstavnica ucenika Škole.
Mate Blažina (1925. – 1945.)
U selu Cemporovica, nedaleko naselja Sveti Martin, u maloj trošnoj i kamenoj istarskoj kuci na koju se naslanja isto takva ali manja kuca, rodio se kao osmo dijete obitelji Blažina i namladi sin Mate Blažina. Kao svi djecaci iz Cemporovice, svakodnevno je pješacio u osnovnu školu u Martinskom. U ono doba sva su djeca imala nešto zajednicko: obvezno petogodišnje školovanje, a ujedno su pomagali i ocevima pri oranju ili cuvanju blaga na paši. Djetinjstvo malog Mate Blažine nije se razlikovalo od djetinjstva ostalih djecaka. Svi su pohadali istu školu: na imanjima seoskih bogatuna, a od osamnaeste na kopanju boksitne zemlje u Dubrovi ili u jamama Podlabina, Štrmca i Raše.
Na tom putu u život, sa šesnaest godina, Mate Blažina zaposlio se u labinskom
rudniku kao pomocnik podgradivaca kapa.Poslije okupiranih krajeva, talijanska
je vlast donijela zakone koji su dodatno opteretili težak seljacki život novim
nametima. Godine su prolazile. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine,
mještani Labinštine stupali su u novoosnovane partizanske jedinice. Medu njima
bio je i devetnaestogodišnji Mate. Na podrucju Labinštine sudjelovao je u diverzantskim
akcijama. Prvo vatreno krštenje doživljava vec za mjesec dana, u listopadu, kad
zapocinje nova njemacka ofenziva. Mate je zajedno i sa svojom grupom boraca,
nekoliko dana u nocnim satima, rušio telefonske stupove od Labina do Nedešcine.
Sutradan je prekopavao ceste i rušio most na komunikaciji Podlabin- Raša.
Sudjelovao je u miniranju termocentrale Vlaška, pomagao u odnošenju baruta iz
barutane u Ripendi. Mjesecima je Mate bio u politickom centru, gdje je obavljao
poslove stražara i glasnika. Maštao je o borbama u kojima ce i sam
sudjelovati. Ubrzo je iz Ružica skupina mladica, medu njima i Mate, otišla u
selo Cepic i pristupila 1. ceti I. bataljuna odreda „ Ucka“. Mate Blažina
pristupa kao puškomitarljezac. U borbi po Istri, Mate pokazuje svoju borbenost,
srcanost i hrabrost.
Situacija na terenu bila je svakim danom sve teža. Zbog toga Oblasni NOO (Narodno oslobodilacki odbor) za Istru i Oblasni komitet KPH ( Komunisticka
partija Hrvatske) za Istru prelazi na oslobodeno podrucje Gorskog kotara i tamo
nastavlja s radom. U Gorskom kotaru i okolici Rijeke, Mate Blažina je ratovao do travnja 1945.
godine. Iste je godine odlikovan za hrabrost te uskoro unaprijeden u cin
vodnika. Ratnim godinama bližio se kraj. U to vrijeme vodila se teška borba u
Gorskom kotaru. Obruc se stezao oko njemacke kolibe. Zrakom su prštale bombe.
U jedno trenutku Mate osjeti lagani udar u prsa. Tog kobnog dana 15. travnja
1945. godine herojski pogiba. Ostao je u trajnom sjecanju, ne samo kao hrabar
mladic, vec kao neustrašivi borac i prijatelj. Narodnim herojem proglašen je 1953. godine. Labinština se ponosi njegovim likom
i djelom.
(Tekst: povijesna grupa SŠMB-a)